Kuc-kuc! Velika, metalom optocena vrata se djelimicno otvaraju. Punacak momak sa kompletnom radioopskrbom, u zaštitarskoj odori, podignu obrve. "Trebam u ured za vize. Rekli su mi da dodem oko 11", kažem. Pogleda u moju ruku u kojoj je pasoš i nekoliko fotokopija (radnu knjižicu i obrazac M2, originale, cuvam u tašni, jer mi je ljubazan ženski glas izdeklamirao da sve to ponesem, a ostalo je kod njih: poziv organizatora konferencije, te garancije da je rezerviran hotelski smještaj za mene). "J .....
Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.