INFOBIRO: MEDIACENTAR SARAJEVO

VECERNJE_NOVINE,

06.01.1983

To što su želje, prije bi odgovaralo potrebe, neprimjerene mogućnostima SlZ-ova kulture ne bi trebao biti povod selekciji i ograničavanju programa

DA LI SU PROGRAMI KULTURNIH ORGANIZACIJA OPŠTINE CENTAR (NE)REALNI?

Autori: J.S.

Na jednoj strani je »zamjerka«, izgovorena glasno tokon javne rasprave u decembru: zašto se u javnost pušta, bez prethodne selekcije, prijedlog Programa kulturnih aktivnosti opštine Centar koji je, mjeren mogućnostima sredstava, daleko od mogućnosti da se i realizuje! Na drugoj strani je odgovor Dragana Džedovića, predsjednika Izvršnog odbora Skupštine SIZ-а kulture ove opštine: Ni jednog nosioca kulturnih aktivnosti na području opštine Centar mi nećemo niti možemo sputati da i izvrši svoj program u 1983. god i ako može u sarađnji sa udruženim radom, ali SIZ kulture te programe može tek dijelom finansirati. Prošle godine za programe slobodne razmjent rada koje su nam dostivli OUR-i i druge organizacii« kulture imali smo nešto više od pet milijardi starih dinara Dok ove godine povećanje tih sredstava neće biti veće od 14 odsto, organizacije kulture ponudile su čak i do 60 odsto veće programe. Jesu li ograničenja sredstava za kulturu grada doveli do mjerenja potrebne kulture novcem, je li to dinar krivac što se programi u kulturi odjednom čine nerealni, megalomanski, što nam je odjednom kulture previše? Da li je, zaista, previše kulturnih želja? Odjeljenja biblioteka »Hasan Kiikić«, »Vlatko Foht«, »Đuro Đaković«, u zbiru njihovih prijedloga slobodne razmjene rada kroz Samoupravnu zajednicu kulture Centar, u ovoj godini žele kako izdati tako i nabaviti novih knjiga u vrijednosti jedne milijarde i 308 miliona starih dinara. Za kulturne akcije domova kulture Bjelave, Gorica, Soukbunar i Skenderija treba obezbijediti 267 starih miliona, za rad kulturno-umjetničkih društava 30 miliona, Muzičke omladine osam, Književne tr;, Filmski klub »Riječ mladih“ takođe tri, i nešto malo više, a tu su i vokalno-instrumentalni sastavi, umjetničke grupe i druga omladinska društva u djelatnosti kulture. Tu su i obaveze zajedničkog finansiranja institucija kulture na nivou grada. »Kultura je skupa, ali nekultura još skuplja«, rekao je neko, na nama je da pamtimo. To što su želje, prije bi odgovaralo potrebe, neprimjerene mogućnostima SIZ--ova kulture ne bi trebao biti povod selekcije, ograničenja programa, niti odustajanja od njih. Primjer opštine Centar stoga i jeste za primjer jer SIZ nije nekađažnji, budžetski, džep bez dna. SIZ kulture je zato jedan od puteva slobodne razmjene rada ali nije jedini.