Kada bih negdje na ulici sreo Željka Komšica opalio bih mu jedan šamar, preko usta, onaj vaspitni, što mu ucitelj nije izgleda nikad opalio pa kad god sljedeci put bude htio da prica o Srbima i fašizmu da se za jezik ugrize. Ovako je reagovao jedan stari partizan i komunista na Komšicevo bezobrazno tumacenje istorijskih cinjenica, poturajuci srpskom narodu, kolektivno, fašisticku ideologiju kao osnovnu politicku matricu. Teško, stvarno teško je zamisliti kakav covjek, u stvari necovjek, treba bi .....